Simple as this

No. 110.

pon - 14.06.2010

... (tri točkice) - by Shiza

(privremeno uklonjeno)

11. 05. 2010.



  • nadam se da danas miriše...:)))

    ¤ medeja7, 15. lipanj 2010 12:40:21

  • <3 volem.

    ¤ elenia, 15. lipanj 2010 21:02:59

  • negdje sam pročitala da su ljudi okrenuti leđima jedni drugima i tiho plaču izgubljeni u svom jadu...
    nadam se da to nije i tvoj slučaj... :)
    Jer, mi smo tu... :)

    ¤ constellation, 15. lipanj 2010 22:24:29

  • No. 109.

    sri - 28.04.2010

    Vrijeme utjehe, vrijeme bola - by Shiza

    Preuzimam krivnju na sebe
    poput starog, udobnog kaputa
    što me vuče na dno, do tebe,
    poludjele duše što paklom luta

    Zašto svatko od nas pleše sam?
    U noćima bez sna, tko će ostati budan
    i zvijezdama ponavljati da još sanjam,
    dok zora ne donese novi dan?

    Vratimo se natrag, na izvor mira
    i sunčanih dana pod plavim nebom...
    Sad je u pozadini kakofonija nemira

    čovječanstvo je postalo novca robom,
    i rimuju se naši strahovi sa pohlepom
    dok se naše usne zadovoljavaju žudnjom.









  • Volim žudnju : preostaje nakon svega

    ¤ zenta, 28. travanj 2010 23:32:02

  • baš si me dotakla... onako... deep, deep...:)))

    ¤ medeja7, 29. travanj 2010 13:42:46

  • No. 108.

    pon - 26.04.2010

    Delete - by Tetrapak

    organ koji držim na dlanu
    u trenutku svog raspadanja
    na vidljivu okrenut stranu
    ostavlja ožiljak sjećanja.

    vrućina pali kožu grubu,
    opekotine trećeg stupnja
    nastaju na organa rubu
    dok sredina nemilo bubnja.

    u hladnu vodu odlažem ga,
    prozirnu u crvenu mijenja.
    ne čujem bubanj, već nema ga,
    odlazi tamo, do kamenja.

    i nestao je u dubini,
    ostavio me kroz krugove.
    a ja sam nestala u tmini
    silne izbrisavši mozgove.



  • seen this one before ^^
    veoma lijepo :))

    ¤ shiza, 26. travanj 2010 20:08:08

  • No. 107.

    pet - 19.02.2010

    Spas - by Udaren

    srce je moje umorno,
    život je sve kraći.
    opstat je prenaporno
    i moraš bit' sve jači.



  • <3 jednostavno,genijalno :)

    ¤ ehlana, 21. veljača 2010 11:38:17

  • ...ali nikad nismo dovoljno jaki.

    ¤ shiza, 21. veljača 2010 11:53:32

  • uvijek jesmo,samo tu snagu ne trebamo tražiti van sebe nego baš U SEBI. :)

    ¤ ehlana, 21. veljača 2010 14:13:16

  • što smo raspoloženi za filozofiranje danas :D :D

    ¤ shiza, 21. veljača 2010 18:15:45

  • hoho,hvala vam ;)

    ¤ udaren, 21. veljača 2010 23:49:36

  • No. 106.

    pet - 12.02.2010

    Uspomene - by Udaren

    Suzama diram oblake dok kiša pada na umorne ulice,
    vjetar kao topla čokolada grije naša mlada lica.
    Nebo se plavi poput tvojih očiju,
    dok ga gledam prolaze zvijezde bez osmijeha.
    Med se smije poput sviježeg mlijeka
    jer mu je srce puno leptirića koji maštaju
    dok mislima diraju snove bezgrešnih meta.



  • previše mi se sviđa dizajn. svaka čast :) navrati

    ¤ oneofthosegirls, 18. veljača 2010 14:23:37

  • No. 105.

    sri - 10.02.2010

    (privremeno uklonjeno)

     



  • http://fotke.hr/fotka-78239-krhkost.aspx... istovremeno i snaga... Grlim...:)))

    ¤ medeja7, 10. veljača 2010 15:32:43

  • Ovaj dizajn mi se sviđa :) Jednstavan, efektan :) Baš kako treba :)

    ¤ InFlames, 10. veljača 2010 23:05:09

  • No. 104.

    pon - 25.01.2010

    Dvorac - by Udaren

    Došao sam pred ta ogromna vrata,
    drvena i strašna su bila.
    Otvorio sam ih i ušao unutra,
    prostorija je bila ogromna i hladna.
    Čim su se vrata zatvorila šišmiši su počeli letjeti
    i jeza je prošla kroz moje tijelo.
    Nije se skoro ništa vidjelo od tame,
    samo je moja baterija nešto malo svjetlila.
    Ponekad se čuli neki čudni zvukovi
    kao da su u dvorcu bili duhovi.
    Strah mi se uvukao u kosti,
    a oni su se nastavili derati bez milosti.
    Dok sam se penjao po stepenicama,
    baterija se ugasila u mojim rukama,
    preda mnom su se pojavile dvije sjene.
    Počeo sam bježati prema izlazu
    dok su duhovi pokušavali ući u mene.
    Uspio sam nekako doći do vrata,
    ali vrag je ušao u moje vene
    i zarobljen sam ostao k'o paklena vatra.



    No. 103.

    sub - 23.01.2010

    Bezopasna igra - by Udaren

    trčala je za loptom i sretna je bila,
    roditelji sjedili su na klupi u parku.
    taj je dan predaleko lopta otišla,
    za njom je curica išla po mraku.
    u veliku jamu slučajno je upala,
    čudan miris se osjećao u zraku.
    plakat je dijete počelo od straha,
    roditelji su krenuli tražiti kćerku,
    kad čovjek se pojavi kod jame u tami,
    sjekiru sa sobom je nosio,
    u rupu kod curice je uskčio.



    No. 102.

    uto - 19.01.2010

    zadnji vlak - by Udaren

    svijetlo je bilo užasno jako,
    zrak je bio težak.
    gušio sam se polako
    dok sam čekao svoj vlak.
    lokomotiva se vidjela u daljini,
    a iza nje vagoni silni.
    stajao sam na pruzi praznoj,
    a s glave se cijedio znoj.
    približavao se vlak velikom brzinom
    i smrt me pozvala za sobom.



    No. 101.

    ned - 17.01.2010

    Klanje - by Udaren

    uz kost mu je grebao nož dok mu je rezao glavu,
    taj hladni čelik je grijala njegova topla krv.
    kao prase kad se kolje derao se,
    na koljena se srušio od boli.
    nož je počeo lagano izvlačiti,
    dok je bez svijesti po podu se tresao.